Prošlo je pune dvije godine kako je na Ahiret preselio i s nama se rastao naš hadži Zufer Bužinkić. Kako je hadži Zufer bio unikat našeg džemata iz reda džem’atlija, želja nam je da ga se prisjetimo kojim slovom.

Njegova pojava, dobroćudnost, pogled i riječi uvijek su zračile dobronamjernošću; rijetko se je ljutio, a kada bi se i naljutio, to je bilo kratkotrajno…Volio je društvo sa ljudima, razgovor, često je pozivao na kahvu kući ili negdje usput, nakon ikindije-namaza, a nezaobilazno je spomenuti te prve bajramske trenutke koje smo “obavezno” provodili kod njega uz prvu bajramsku kahvu i “slatko”.

Šala je bila sastavni dio njegove osobnosti i karaktera, ali ona šala koja nije provokacija već te “malo dotakne, toliko da se ne naljutiš ali da se nasmiješ”.

Bio je naš najstariji džem’atlija, najstariji hadžija i član Islamske zajednice u Sisku.

Nije volio ogovarati druge, od njega se čulo dobro i pozitivno.

Možemo samo zamisliti kakav bi kod njega bio osjećaj radosti, ushićenja i zadovoljstva da je doživio početak polaganja kamena temeljca budućeg islamskog kulturnog centra u Sisku?

Ali on to osjeća, doživljava na jednom drugom mjestu, gdje ćemo se svi naći, susresti…jer Poslanik Muhammed a.s. je rekao: “Bit ćeš sa onim (na budućem svijetu) koga si volio na ovom svijetu”.

A mi smo našeg hadžiju Zufera zaista voljeli i volimo…i nedostaje nam…

ZATO SE SUTRA PRISJETIMO NAŠEG HADŽIJE ZUFERA BAR JEDNOM FATIHOM…

RIDAEN LILLAHI-L-FATIHA