Povodom 6. obljetnice od postavljanja kamena temeljca za
Islamski centar u Sisku, u petak, 11.studenog/novembra hutbu je u Islamskom
centru u Sisku održao i džumu-namaz imamio mr.sc.Nermin-ef. Botonjić, tajnik
Mešihata IZ-e u Hrvatskoj i šef kabineta muftije zagrebačkog, a ujedno i
predsjednik Izvršnog odbora MIZ Zagreb.

Nakon muftije i zamjenika muftije, mr.sc.Nermin-ef. Botonjić
je treći gost-hatib u Islamskom centru Sisak, a u uvodnom predstavljanju i
izrazima dobrodošlice, glavni imam MIZ Sisak Alem-ef. Crnkić je naglasio kako je
MIZ Zagreb pokazao najveću razinu podrške u toku izgradnje Islamskog centra u
Sisku kroz najveću prikupljenu sergiju ali je i najveći pojedinačni broj vakifa
iz MIZ Zagreb nakon džematlija iz Siska.  

Zahvalivši se ispred sisačkog džemata, Alem-ef. je poručio
kako je naš susjedni i bratski Medžlis upravo Medžlis Zagreb s kojim postoje i
najintenzivnije veze koje treba i dalje razvijati i njegovati, a nakon
otvorenja džamije, najveći broj posjetitelja iz mektepske nastave je dolazio iz
MIZ Zagreb.

U svojoj hutbi, Nermin-ef. je povodom 6. obljetnice od
postavljanja kamena temeljca za Islamski centar u Sisku istaknuo kako se nikad ne
smiju zaboraviti oni koji su dali svoj doprinos, bilo da su još među nama ili
su preselili na Ahiret i da ne uskraćujemo svoju zahvalnost onima koji su dali
svoj doprinos nastavno na temeljima hadisa Božjeg poslanika Muhammeda a.s. u
kojima se kaže: „Tko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu dž.š.“

Istaknuvši kako su jasna vizija, iskren nijjet, zajedništvo
i ustrajnost neki od elemenata koji su sve ove godine krasili sisački džemat,
Nermin-ef. je poručio da je najvažnija razlika između Islamskog centra u punom
smislu te riječi i lijepe građevine upravo u nama, odnosno kakvi smo mi, koliko
radimo na sebi, koliko ćemo raditi na sebi i koliko smo predani da izgrađujemo
sebe i kapacitete u sebi koji su nužni da bi jedan džemat dobro funkcionirao.

S tim u vezi, u svojim porukama, Nermin-ef. je naznačio
nekoliko potencijalnih zamki ili slabosti koje ne treba potcjenjivati i sa
kojima se trebamo uspješno suočiti, a koje mogu ometati razvoj i prosperitet
svakog džemata.

Prva kvaliteta je
zdrav i ispravan nijjet koji je polazna osnova svakog našeg djela ili čina i
važno je da svoju namjeru ne oskrnavimo hvalisanjem i uzdizanjem koje vodi
šejtanskom putu.

Druga važna kvaliteta
koju moramo graditi je razumijevanje i blagost prema svima, a posebno među
sobom. Nemojmo zaboraviti da je naša vjera uvjetovana međusobnom ljubavlju.

Nema vjere bez ljubavi
u ime Allaha dž.š., a gdje stanuje ljubav stanuje i milost, blagost i
razumijevanje. Kako Allah dž.š. kaže u suri Alu-Imran u 159. ajetu:  “Samo Allahovom milošću ti si blag prema
njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli
da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj
u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega!
” (Alu
Imran,159)

 U ovom ajetu Allah dž.š. jasno ukazuje da
grubost i oholost rezultiraju time da se ljudi jedni od drugih udaljavaju i da
je od Njegove milosti i naša blagost.

Treća zamka su
rasprave i sumnjičenja. Znamo za praksu da se u nedostatku informacija
nerijetko posegne za nagađanjem, nagađanje je samo po sebi nejasno i nema
utemeljenja, ali vodi u sumnje i sumnjičenje, a kako poslanik a.s. kaže za sumnjičenje
da je velika laž. Uz to, ne ogovarajmo i klonimo se tuđih poslova, a ako nam je
nešto nejasno pitajmo u onoj mjeri koliko nas se tiče.

U zaključnom dijelu hutbe, Nermin-ef. je kao posljednju,
četvrtu zamku istaknuo pitanje hijerarhije poručivši da nema organizacije bez
hijerarhije, ako je ne poštujemo onda dolazimo do anarhije, dolazimo do
razjedinjavanja.

Neka tranzicija iz
malog u veliki i prelijepi objekt bude u povećanju duhovne i vjerničke svijesti.

 Držimo se zajedno, poštujmo i volimo jedni
druge, jer samo tako možemo zavrijediti Božju milost, oprost i nagradu na ovom
i na budućem svijetu.

Alija, radijallahu
anhu, rekao je: ”Džemat s problemima bolji je od pojedinca –samca bez
problema.“ Zato dolazimo u džamiju, dolazimo u džemat i budimo čvrsto jedni uz
druge,
zaključio je u svojoj hutbi Nermin-ef. Botonjić.