Mnogo puta smo to već kazali i očito da ćemo se mnogo puta ponavljati što bi i “vrapci na grani” mogli čuti, kada draga srca, ponosno i veselo kažemo da je na “Top ljestvici” najljepših naših povoda, okupljanja kroz Zajednicu; povod rođenja djeteta odnosno dolaska na  svijet novog života, a s time i nove radosti, sreće i svakog dobra u jednoj obitelji.

Posljednja subota u mjesecu ožujku 2014. godine, 29.ožujak 2014. ostat će prigodno, lijepo, porodično, u imamski dnevnik sa zadovoljstvom upisan kao dan u kojem su se desila dva događaja; svaki od njih zaslužuje posebnu pažnju i zato ćemo ih razdvojiti u dva odvojena teksta ali ćemo ih simbolično povezati jer imaju dodirne točke, posebno za budućnost, nadamo se, svjetlu, optimističnu, sretnu…u našem gradu Sisku.

U poslijepodnevnim satima, te posljednje “ožujske” subote, svjedočili smo i pridružili se jednoj porodičnoj radosti, radosti zbog “novog člana” obitelji Škorić, radosti i sreći pretočenoj kroz ime NAJLA, kćerci muallime Amile i Sejfe Škorić koji su tog, 21.dana nakon rođenja kćerke NAJLE, organizirali AKIKU, lijepi islamski propis-klanja kurbana za novorođenče od kojeg je pripremljena gozba-ručak, a prethodilo je učenje EZANA i IKAMETA, tih predivnih, snažnih riječi kojima se svi podsjećamo -tko je Onaj koji sve stvara, održava i rastvara, Koji daje život malom stvorenju kojem se svi divimo…Samo sat vremena nakon učenja ezana i ikameta, dove za hajirli i sretnu budućnost naše “slatke” NAJLE, u  drugom dijelu grada svjedočili smo, usuđujemo se reći, najvećem kulturnom događaju za sve Bošnjake i muslimane grada Siska i Sisačko-Moslavačke županije, a to je svečano otvaranje Središnje knjižnice za bošnjačku nacionalnu manjinu na nivou Hrvatske i to baš u našem dragom Sisku.

Kakve veze imaju ova dva događaja? Jedno porodično veselje, okupljanje, zahvala Bogu na jedan simboličan način i otvaranje Središnje Knjižnice za bošnjačku nacionalnu manjinu u Sisku? Itekako da imaju vezu, simboličnu, prigodnu, podudarajuću.

NAJLI se proučio ezan i ikamet, dova za hajirli život na Dan otvorenja Središnje knjižnice za Bošnjake, veza poput “pupčane vrpce” putem koje se beba hranila u majčinom stomaku tako je i veza Bošnjaka sa kulturom, veza sa životom, napretkom, budućnošću.

Kada NAJLA poraste i bude predškolac, do tada će, nadamo se i vjerujemo “porasti” i naša Središnja knjižnica sa širokim fundusom knjiga u koju će NAJLA vrlo rado svraćati i posuđivati slikovnice, priče iz njezine “druge” domovine jer ona je Bošnjakinja, rođena u Hrvatskoj, a ponosna na svoje korijene.

No, vratimo se događaju AKIKE.

Doći u posjetu porodici ŠKORIĆ, starijima i mlađima, ući u njihovo lijepo uređeno dvorište znači osjetiti dio Bosne po interijeru “avlije”, marljivim rukama domaćina koji se trude zasaditi kulture koje su krasile i njihov rodni, zavičajni Kotor Varoš.

Posebna i upečatljiva je bila slika sa AKIKE! Po čemu? Po (4) generacije koje su svjedočile ovu porodičnu radost. Od pranane do braće i sestara Najle. Lijepo je to ovjekovječio naš “velemajstor” u fotografskim uradcima Midhat Mulabdić kojemu se zahvaljujemo na lijepim fotografijama.

I onda simpatičan i za pamćenje dragocjen trenutak. Fuad ef. Karaga u ulozi dede milozvučno, rekli bismo tepajući, sa ljubavlju uči ezan i ikamet svojoj unučici NAJLI koja ga pozorno sluša i presluša bez “vriske i galame”.

Alem ef. je uživao gledajući taj prizor, i na kraju je proučio dovu povodom rođenja, nadjevanja imena i klanja akike.

I na kraju napomenimo, da je porodica ŠKORIĆ dobila lijepi balans, nakon Haruna i Emina, u porodicu im je došla sestrica…

ČESTITAMO RODITELJIMA SA DOVOM GOSPODARU DA IM PODARI ZDRAVO, POSLUŠNO DIJETE, A NJIMA MNOGO SABURA (STRPLJENJA) I UMIJEĆA U PODIZANJU I ODGOJU!