Dvadesetog dana mubarek mjeseca Ramazana, na dan koji u
islamskoj historiji podsjeća na veličanstveni događaj – Osvajanje Mekke – u
Medžlisu Islamske zajednice Sisak i Islamskom centru u Sisku organiziran je
poseban iftar za žene pod nazivom „Spojene u dovi“.

Bio je to susret ispunjen toplinom, duhovnošću i osjećajem
zajedništva – večer u kojoj su se srca povezala kroz dovu i međusobnu podršku.

U prediftarskom vremenu prisutnim ženama se obratila
muallima Ilvana Crnkić, govoreći o posebnoj ulozi žene u mubarek mjesecu Ramazan.
Istakla je kako žena u ovom blagoslovljenom vremenu nosi mnogostruke uloge –
majke, supruge, kćerke, prijateljice i aktivne članice džemata – te kako upravo
međusobna podrška i osnaživanje žena doprinose razvoju i jačanju džematskih
aktivnosti.

Posebnu emociju večeri donijela je simbolična aktivnost koja
je ujedinila sve prisutne.

Svaka žena dobila je priliku da prije iftara napiše svoju
dovu. Ceduljice s dovama potom su izmiješane, bez imena, tako da svaka učesnica
ponese dovu jedne nepoznate sestre i do kraja Ramazana uči dovu za nju.

Bez znanja čija je dova. Ali sa sigurnošću da je neko drugi
u dovama spominje.

Muallima Crnkić podsjetila je na riječi Poslanika, Muhammed,
sallallahu alejhi ve sellem:

„Kada čovjek u odsustvu svoga brata ili sestre uči dovu
za njega, melek kaže: ‘Amin – i tebi isto.’“

-Možda će upravo tvoja dova biti na usnama neke sestre u
trenucima kada su vrata nebesa najotvorenija.

-Možda će neko u tišini noći, dok drugi spavaju, podići ruke
i moliti Allaha za ono što tvoje srce najviše želi.

-Možda će neka od tih dova biti izgovorena baš u noći Lejletul-kadr.

A možda će Allah primiti dovu jedne sestre za drugu i
promijeniti nečiji život.

Jer ponekad Allah uslišava naše dove preko srca neke druge
osobe.

Možda među nama sjedi žena koja je noćima budna zbog
djeteta.
Možda neka nosi tišinu u braku.
Možda neka čeka ozdravljenje, posao ili izlaz iz tihe borbe koju samo Allah
zna.

Zato su te dove večeras postale most između srca-poručila je muallima Ilvana.

Iftar „Spojene u dovi“ bio je mnogo više od iftara. Bio je
podsjetnik da džemat ne počiva samo na susretima, nego na srcima koja brinu
jedni za druge.

Te večeri u Islamskom centru u Sisku žene nisu bile samo
gošće za istim stolom.

One su postale čuvarice međusobnih dova.

I možda će upravo neka od tih dova, izgovorena iskreno i
tiho, promijeniti nečiji život.

Jer ponekad Allah odgovori na našu dovu –
preko srca neke druge osobe.